ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

Dragi moji ! Ja sam se odlučila vratiti. 


Veliki pozdrav svima , ukoliko ne znate ja sam Black Bird . Prije svega , želim se ispričati zato što nisam bila aktivna jako dugo . Koliko god izlizano zvučalo , moje je  opravdanje vjerovali vi ili ne škola. Škola. Da ne duljim , drugi razred gimnazije je za mene bio užaš . Pakao , kako god . Ne dramatiziram , stvarno je . Znam da to nije najgora stvar koja se može dogoditi , ali svakako nije nimalo dobra . Dakle , idem na popravni iz kemije i to je možda ona  činjenica zbog koje nećete  nastaviti čitati. No , to je vaša odluka . Iskreno , trenutno sam u položaju gdje sve ide , kreće se , prolazi. A ja samo stojim i ne mičem se . Također, uopće nemam motivacije . Motivacija hvala Bogu nije izgovor ,ali je bitan čimbenik .  Svaka osoba na ovom svijetu nešto želi. Kao što sam spomenula gore, ta kemija me dotukla . Osjećaj kada ni na produžnoj nisam prošla  , bio je odvratan . Ali itekako zaslužen . Zaslužen od glave do pete. Jer je upravo to istina . Smatram da je dobro to što sam toga svjesna. Svjesna sam toga da sam se jako promijenila . Žao mi je ako ću nekoga razočarati , ali ljudi moji ja ne marim za ništa. Barem imam takav osjećaj . Netko se grize kada dobije 4 , a  meni je 2 dovoljno . Ne znam razumijete li me , ali meni je sve postalo ravno . Ne znam koji je povod tome , ali tako je . Pokušavam se promijeniti , učiti na vrijeme , biti organizirana , ali mi ne ide . Ne znam odakle da krenem, niti kako da počnem s promjenom. Kraj  je sedmog mjeseca,  osmi će proletjeti. Onda kreće sve iznova. Aliiii !!!!! Uvijek postoji to čarobno ali ! Stvarno uvijek.  Kao što ste mogli primjetiti , prvi dio posta je bio demotivirajući , zbunjujući  i definitivno obeshrabrujući. Ali moramo biti svjesni da vrijeme prolazi. I da ne trebamo, sjediti kući i ubijati se u pojam ako nam se nešto u školi loše dogodilo . Imamo priliku sve ispraviti.  Ima i gorih stvari na ovom svijetu. Moj primjer je škola ,  strašno mi je žao ako će netko pomisliti da smatram da ja imam najveći problem na svijetu . Nemam , dragi čitatelju . Znam da nemam . Htjela sam samo ohrabriti nekoga , tko se možda nalazi u sličnoj situaciji kao i ja . Nije nužno nalaziti se u istoj situaciji kao ja , nije nužno imati niti jedan isti problem kao neka druga osoba kako bi našao rješenje ili dobio  barem malu želju kako riješiti problem . Ako se bilo tko osjeća izgubljeno u vremenu  i prostoru. Ne brinite , ima nas . Prva na popisu sam ja . Ja nemam nekih želja trenutno . Ali moje želje i snovi će doći s vremenom koje kako sam rekla ide i ne staje. Neću reći da me to ne zabrinjava , baš sam neki dan pokušala sastaviti popis mojih iskrenih želja .Nije išlo onako kako sam zamislila , ali ne želim forsirati i pratiti ono što nije 100% ja . Zapamtite ove stvari , unatoč  što sam napisala kako treba dati vremena nekim stvarima,  moram napisati i ovo . Nekada je najveći čovjekov problem što misli da ima vremena.  Po ne znam koji put pišem ovo , vrijeme ide . Neće stati zbog nikoga , moramo samo uhvatiti ritam vremena i  sve će nam biti jasno . Isto tako ukoliko imate problema s motivacijom , učenjem . Shvatite ovo , doduše razmišljajte o ovom . To je za vaše dobro , moramo učiti , moramo se razvijati.  Čuli smo ovu rečenicu od naših roditelja milijardu puta , ali zar to nije istina? Meni se npr. u drugom razredu samo izlazilo u klubove  . Mami kažem kako ću učiti u nedjelju , a subotu provedem budna do 4 , dođem kući oko pola 5 , zaspem u 5  i probudim se u oko pola 1 popodne. Realno , nedjelju provedem  sjedeći za radnim stolom i s mobitelom u ruci . Ništa od planiranog učenja.Uzrok moga lošeg uspjeha u školi  je očigledan . Nisam marila za školu , za ocjene , za sebe ! Izlasci mi nisu ništa dobro donijeli , sumnjam da su ikomu.  Naravno da se sve to mijenja sada, naučila sam lekciju. Neću više izlaziti  u tolikoj mjeri .Neću svaku subotu razmišljati o partijanju do zore . Nije vrijedno toga , kada budem  upisala faks i kada se sve posloži . Tada ću imati vremena i za izlaske  i za kave i za sve što želim .Pala sam , sada ustajem. Popravni je krajem osmog mjeseca, rasturit ću taj test . Kao da je to nešto nerješivo , samo je potrebno malo volje , koju sada imam . Volju koju sada imam , taj osjećaj motivacije ponijeti ću sa sobom kao što nosim samu sebe . To neću ispustiti cijeli život, unatoč svemu .Biti ću ponosna na sebe ! Potrudit ću se za sebe  ! Želim sama sebi ugodan život , kao i svaka osoba na ovom svijetu koji je iz dana u dan sve neugodnije mjesto. I to treba promijeniti ,  korak po korak. Čim promijenimo sebe , mijenjamo i naš svijet.

Ovaj post je bio dosta zbrkan , skakala sam s teme na temu . Ali sam bila iskrena i pisala sam punom brzinom . Sada mi je puno lakše. Nadam se da ne zamjerate. Budite pozitivni i vrijedni. Unatoč sreći koja je bitna, trud vam nitko ne može oduzeti i onda vam je uspjeh bio velik ili malen , bitan ili ne baš toliko bitan ali dovoljno bitan da se trudite , eh onda vam je uspjeh zagarantiran. Napravite si plan , odredite si ciljeve , držite se plana i ciljeva i ne obraćajte pažnju na okolinu  ,  zbrojite 2 i 2 , zamislite viziju i ostvarite ju ! Možete vi to ! Vjerujem u vas !


                                                                                                        Black Bird